– Pise: Aleksandra Govedarica –

“Nema sumnje, Bogorodična crkva u Parizu još i danas je veličanstvena i divna građevina”.

“Kada bismo imali vremena da razgledamo s čitaocem jedan po jedan tragove rušenja na ovoj starodrevnoj crkvi, vidjeli bismo da joj vrijeme najmanje kvara nanijelo, a ljudi najviše, naročito umjetnici”, – Viktor Igo – “Bogorodična crkva u Parizu’’.

Jedan od najznačajnijih klasika svih vremena, francuski roman “Bogorodična crkva u Parizu”, djelo je Viktora Igoa. Smatra se njegovim najljepšim romanom, a bavi se temom nekadašnjeg grada svjetlosti.

Opisavši srednjovjekovni stvarni Pariz, Igo je dočarao značaj jedne velelepne građevine kao što je Bogorodična crkva, koja je ujedno i glavni junak ovog veličanstvenog romana. Igo piše istorijski roman analizirajući svakog lika ponaosob sa psihološkog aspekta. Roman govori o tragičnoj sudbini likova, ali i brojnim nepravdama srednjeg sloja stanovništva. Lakoća nestajanja jednog ljudskog života, kao glavni pokretač radnje romana nas upoznaje sa krucijalnim temama kojima se Igo bavio, važnim i dan danas. Religijski, uzvišeni aspekat građevine se ističe u ovom djelu kao mjesto sučeljavanja svih ljudskih sudbina nekada. Zaista ova katedrala je simbol neprolazne umjetnosti,  koja živi dok se u njenoj okolini smjenjuje sve ono prolazno i ljudsko. Viktor Igo je pronašao grčki natpis ”sudbina” dok je istraživao katedralu. To je bila prekretnica za početak pisanja ove interesantne priče.

Na Lez Ilu je bila stara rimska Lutecija, oko koje je u srednjem vijeku sagrađeno dvadesetak crkava , pa se taj dio grada zvao zvoneće ostrvo. Na mjestu Jupiterovog hrama je sagrađena crkva Notr Dam u VIII vijeku, ali je kasnije više puta stradala u požarima. Ubraja se u najveća bogatska zemlje Francuske ali i najznačajim spomenikom istorije i kulture. Nažalost zbog poslednjeg požara koji je devastirao veći dio crkve, posjetiocima je bio zabranjen ulaz, a crkva je i dalje u transformaciji. Zona Notr Dama je i zona gdje je drevni Pariz nastao.

Katedrala posvećena Bogorodici sagrađena je u gotičkom stilu i do sagradnje Ajfelovog tornja bila je i najviša građevina ovdje. Visoka je 36 m i posjeduje neobične vitraže koji daju svjetlost katedrali, a njenu unutrašnjost ispunjavaju brojne skulpture i nadgrobni spomenici. Potporni lukovi i stubovi raspoređeni u više redova nose glavni dio konstrukcije. Zvona imaju imena, u čast ličnosti koji su bili značajne za katedralu, ili sam Pariz. Najveće zvono se naziva Emanuel. O nekim zvonima je i u svom romanu Igo govorio. Međutim zvona su istopljena u doba Francuske revolucije i pretvorena u topove.

S obzirom da se nalazi odmah pored Sene, noćnim krstarenjem je moguće svjedočiti ovom čudu arhitekture u svom svojom sjaju i ljepoti.

Po uzoru na knjigu, napravljena je adaptacija mjuzikla, pozorišta ali i dječijeg crtaća “Zvonar Bogorodične crkve” kako je i drugo ime za ovo umjetnično ostvarenje.