– Piše: Jana Miletić –

O radu na predstavi “Posjeta” u režiji Aleksandra Morofa za portal Pozornica.me govorili smo sa glumicom Jelenom Šestović.

Da li je rad na predstavi “Posjeta” koju je režirao značajni evropski režiser Aleksandar Morof ispunio Vaša očekivanja?

– Rad na predstavi “Posjeta” sa Aleksandrom Morfovim u neku ruku jeste ispunio moja očekivanja. U ovim, novonastalim, okolnostima očekivala sam da će biti teško i bilo je, ali je reditelj imao strpljenja i razumijevanja,što se očekuje od bilo kog profesionalca, i to je znatno olakšalo situaciju. Imali smo dobar tim, sjajnog scenografa i kostimografe, izvrsnog producenta, koji su se pobrinuli da nam kvalitetno pomognu u realizaciji rediteljeve zamisli.

Kakvo je bilo iskustvo sarađivati sa njim?

– Za mene kao mladu glumicu, svako iskustvo sa velikim profesionalcima je značajno, a naručito u ovakvim suludim okolnostima. Postojala je barijera što se tiče jezika i bilo ga je malo teže razumjeti, ali je bilo moguće uz pomno praćenje i slušanje. Imao je totalno drugačiji pristup u odnosu na reditelje sa kojima sam do sada sarađivala, bio je opušteniji, strpljiviji, oslanjao se na glumčevu kreaciju, uz minimum indikacija, što je za glumca veoma važno. Bilo je zadovoljstvo biti dio jednog takvog projekta i velika škola u svakom slučaju.

Koliko je bilo zahtjevno i otežano raditi na predstavi usljed trenutne epidemiološke situacije u zemlji?

– Bilo je izuzetno stresno i teško raditi u ovakvim uslovima i okolnostima, usled pandemije, svakog dana dolaziti na probe sa mišlju da će se mozda neko zaraziti i da će se projekat eventualno obustaviti, svakodnevno nositi masku, održavati distancu… Vladala je loša energija i strah, ali su se kolege i CNP ponijeli krajnje odgovorno po tom pitanju. Učinili smo sve što je u našoj moći da spriječimo širenje zaraze i da na najbolji mogući način završimo predstavu u skladu sa tim.

Smatrate li da bi premijerno prikazivanje predstave na televiziji proizvelo slabiji utisak kod gledalaca u odnosu na izvođenje u pozorištu?

– Da, svakako da smatram da prikazivanje predstave na televiziji ne može proizvesti isti utisak kod gledalaca kao izvođenje predstave u pozorištu, ali mislim da trenutno to nije loša opcija s obzirom na novonastale okolnostii. Žao mi je što je to trenutno jedini način da publici ponudimo neki kulturni sadržaj, s obzirom na zabranu okupljanja, ali tako je bezbjednije. To u svijetu prosto funkcioniše, putem malih ekrana prenose se i opere i predstave Nacionalnih teatara širom svijeta i ne vidim zašto to ne bi moglo i kod nas. Za nas glumce u pozorištu, to je pogubno, kao i za neposredan doživljaj pozorišta i njegov život.