– Piše: Tamara Gavrić –

Svaki čovjek na svijetu se barem jednom u životu zapitao šta je ono što ga čeka nakon smrti.

Da li postoje RAJ I PAKAO?

Tim pitanjima se bavio i Dante u svom djelu Božanstvena komedija, zato i želim da pišem nešto više o tome. Božanstvena komedija je vjerovatno jedno od najvećih djela ikada napisanih. Veličina djela se odnosi na njegovu univerzalnost i neprolaznost i predstavlja religiozni ep koji na umjetnički način dočarava arhitekturu zagrobnog života. Ovo djelo nije posvećeno konkretno nekoj generaciji, već predstavlja ispovijest jednog čovjeka vezano za stvari koje su nama nepoznate i samim tim interesantne. Ep se sastoji iz tri dijela (PAKAO, RAJ I ČISTILIŠTE).

,,Napola našeg životnoga puta

u mračnoj mi se šumi noga stvori,

jer s ravne staze skrenuvši zaluta.“

Mračna šuma je čovjekov zemaljski život pun grijehova i zabluda, skretanje sa staze je padanje u mrak zla. Nakon toga imamo prikaz sukoba čovjeka i tri životinje, koje svakako predstavljaju tri glavne čovjekove strasti. Panter kao porok mladosti, lav koji oličava gordost i vučica koja predstavlja pokvarenost i vlastoljublje. Pomenute čovjekove strasti u zabludu dovode ljudsku dušu i sprečavaju je da stigne na brijeg božanstvenog saznanja. Broj tri je prisutan kroz čitavo djelo i predstavlja jednu vrstu koda sveto Trojstvo koje je vezano za hrišćansku religiju. Do susreta sa Bogom mora se proći pakao i čistilište.

Pakao ima oblik lijevka koji se svojim užim dijelom spušta u zemlju. Što je dio uži, dublje je u zemlji, a muke su veće u njemu. Lijevak se sastoji iz devet krugova. Ljudi koji su tokom života bili neodlučni i beskorisni, koji nisu ni najmanje bili vrijedni se nalaze u predvorju Pakla koji vodi do prvog kruga. Prvi krug u sebi sadrži duše velikih pisaca starog svijeta, oni su mnogobošci koji nemaju pristup Raju ali imaju velike zasluge za čovječanstvo.To su ljudi koji nisu kršteni, kojima je najveća želja da ugledaju Boga. Sladostrasnici, konkretno duše ljubnavnika se nalaze u drugom krugu, dok su proždrvljivci koje šiba kiša i snijeg mukama izloženi u trećem krugu. Četvrti krug predstavlja miučilište za rasipnike i škrtice koji prsima guraju teške terete, a u petom su duše plakovitih, žestokih i srditih. U šestom krugu su ljudi vjernici kojima se mišljenja o vjerskim dogmama razlikuju od zvaničnog učenja crkve, a zakopani su u vatrenim grobovima, a sedmi krug u sebi drži nasilnike koji su protiv Boga imovine ili sebe. Osmom krugu pripadaju laskavci ili lažljivci a deveti krug koji je najstrašniji i nalazi se u centru zemlje  namijenjen je izdajnicima.

U svakom krugu se pominju stvarni ljudi i njihove zemaljske strasti, koje nisam pominjala da bih Vas zainteresovala da pročitate i sami saznate o kome se radi. Dante je kroz Pakao želio da prikaže ljudske mane i poroke, da li smatrate da je uspio?

Pakao se uzanom putanjom veže sa drugom poluloptom Zemlje koja je pokrivena vodom. Iznad te vode se diže gora koja se sastoji iz sedam krugova i naziva se čistilište! Dante prolazi svih sedam krugova, a anđeli mu ispisuju na čelo sedam slova, za svaki pređeni krug po jedno slovo. Kada prođe jedan krug, nestane jedno slovo što znači da je pjesnik od jednog grijeha očišćen. Tako sve do kraja dok do dođe do ulaza od raja.

Raj se sastoji od devet nebeskih sfera koje zemlju okružuju. Smatra se da nakon čistilišta, ljudska duša čista ulazi u raj, a svaka sledeća sfera je bliža Bogu, a duša sve savršenija. Kada duša stigne do desetog neba, tu gdje boravi Bog, duša doživljava najveće blaženstvo.

Možemo i sami zaključiti tokom čitanja da je pjesnik želio kroz djelo da nam prikaže šta sve čovjek koji je grešan mora da prođe, koja iskušenja i stradanja da bi došao do Boga, i čistote duše.

Dante kao umjetnički genije je uspio da poveže u jednu cjelinu likove koji su nosioci različitih osjećanja i duševnih stanja. Najupečatljiviji dio je Pakao u kojem njegovo umijeće sintetizovanja mašte dolazi do vrhunca. Tu imamo prolazak kroz paklene krugove i najmračnije slike koje su realistično prikazane da u čitaocu izaziva preispitivanje. Nije teško zaključiti da nijedan od pomenutih grijehova nije iskorijenjen, već ,nam vrijeme samo donosi nove.

Na samom kraju me zanima, ako bi Dante u današnjem vremenu pisao ovo djelo, da li bi i dalje Pakao imao devet krugova, ili možda malo više??

Da li ste na isti način kao i on zamišljali život nakon smrti, ili je ovo djelo uspjelo u Vama da izazove preispitivanje?

I da li bi predstava rađena po ovom tekstu uspjela da Vas izvuče iz svijeta interneta i televizije i dovede u pozorište?