– Piše: Aleksandra Govedarica –

”Beznačajnost, prijatelju moj, to je suština postojanja. Ona je sa nama svugdje i uvijek.”

”Udahnite Dardelo, prijatelju moj, udahnite tu beznačajnost koja nas okružuje, ona je ključ mudrosti, ona je ključ dobrog raspoloženja.”

Danas ću pisati o velikanu svjetske književnosti, piscu – filozofu Milanu Kunderi, kao i o njegovoj satiričnoj potrazi sa smislom.

Milan Kundera je francusko-češki pisac nadaleko poznatih romana. Rođen je u Češkoj, gdje je i proveo mladost i završio Filmsku akademiju – FAMU. Filozofski fakultet koga je prethodno upisao je pokrenuo afinitete njegove filozofske misli. Iako veliki intelektualac, u svojoj domovini nije bio prihvaćen. Romani koje je izdavao su povučeni iz prodaje i zabranjeni, jer su kritikovali tadašnje društvo. Međutim Kundera odlazi u Francusku, gdje njegov rad konačno postaje priznat. Tada počinje pisati na francuskom jeziku. Svojim neobičnim sarkazmom i šaljivošću se osvrće na društvene, političke i istorijske  teme. Iako dostignuvši popularnost na svjetskom nivou, u svojoj domovini je bio zabranjen dvadeset godina.

Neka od najznačajnijih djela su: Šala, Smiješne ljubavi, Neznanje, Identitet, Usporavanje, Nepodnošljiva lakoća postojanja, kao i poslednje objavljena Praznik beznačajnosti. Piše o potrazi za slobodom i o ljudskoj egzistenciji kroz životne prilike tadašnjeg Praga i Pariza.

Praznik beznačajnosti  je pečat, koji stavlja na dosadašnji rad njegove filozofske misli. Kundera se kroz ovaj roman kritički osvrće na ljudsku opterećenost značajem svake sitnice. Kroz neobičan humor se pita da li se gubimo tražeći smisao i da li naizgled manje bitnu beznačajnosti zanemarujemo u potpunosti. Kundera se bavi tematikom ljudskog postojanja, sa fokusom na beznačajnost kao neprolaznu vrijednost. Postavlja pitanje da li zaista znamo razlikovati beznačajnost od smisla ili se isti nekada poklapaju.

Nažalost, naučeni smo da treba ostvariti društeve uloge koje se ne moraju slagati sa humanističkim vrijednostima. Ne moramo znati šta želimo jer već znamo šta se očekuje od nas da želimo. Svima nama se dešava da se izgubimo tražeći smisao, pitavši se da li smo donijeli ispravnu odluku ili je to pak greška koja će nas koštati mnogih nevolja i misao o našoj nepredvidivoj budućnosti učiniti još više nesigurnom. Ishod je takav da zauzeti traženjem smisla zatvaramo oči pred naizgled beznačajnim sitnicama koje su dio našeg života i upravo isti čine smislenim.

Stoga, Kundera naglašava vezu između beznačajnosti i smisla i filozofsko-psihološkim osvrtom nam ukazuje na važnost beznačajnosti koju moramo naučiti voljeti da bi se zaista radovali životu.