– Piše: Anja Strugar –

Nekoliko puta u poslednjih par dana sam vidjela nešto vezano za Beketa i nakon malo dužeg razmišaljana odlučila sam da svoj prvi tekst na ovom portalu posvetim njemu i napišem par zanimljivosti o njemu koje možda niste znali.
Naime Samjuel Beket je bio irski književnik, romanopisac i dramaturg. Ključna je ličnost u definisanju teatra apsurda i prepoznatljiv po drami “Čekajući Godoa”.

Djela je pisao na nekoliko jezika, engleski mu je bio maternji jezik, međutim francuski je znao toliko dobro da je prilično rano počeo svoja zapažanja da bilježi na ovom jeziku. Njemački je relativno brzo i dobro savladao, mogao je i na njemu da piše, premda nezgrapno. Postoje nagađanja da ga je naučio zbog rođake u koju je bio zaljubljen. Španski je sam naučio, a kasnije je izdao zbirku meksičke poezije. Dok je bio na Triniti koledžu primijetio ga je profesor francuskog Tomas Radmous Braun i u pismu preporuke za jedan univerzitet u Italiji napisao:
“Mogu bez pretjerivanja da kažem, da pored toga što posjeduje temeljno znanje italijanskog francuskog i njemačkog, g. Beket je i veoma kreativna ličnost.” U postskriptumu je dodao: “Gospodin Beket posjeduje i solidno znanje provansalskog jezika, starog i savremenog“.

Eksperimentišući različitim elementima Beket je pomjerio dotadašnje granice prihvatljivog u svijetu književnosti. Posebnu pažnju je poklanjao sceni, najčešće je bila jednostavna sa što manje stvari na njoj. Ćutanje je bilo veoma česta pojava, kao i pauze, koje se ponavljaju u različitim intervalima. Ekspresivnost je bila veoma jaka, postizana je odlaskom u ekstrem, kao na primjer oduzimanjem čula sluha ili drugih značajnih vitalnih funkcija čovjeka. Primjenom svog znanja ovih i sličnih sredstava je stvorena najkraća predstava koja je ikad izvedena, naziva se “Izdah”, a trajala je 35 sekundi.

Beket nije volio slobodna tumačenja svojih dijela i uvijek se protivio toj ideji. Smatrao je da likove u dramama koje je napisao ne mogu tumačiti žene zbog toga što one nemaju fiziognomiju kao muškarci i da jedino oni mogu iznijeti njegove likove na pravi način. Tako je jedne prilike kada je čuo da će žene tumačiti likove Vladimira i Estragona oštro usprotivio tome i pokrenuo tužbu, slučaj je odmah presuđen u njegovu korist. Nakon ovog događaja je donijet zakon prema kom više nije bilo dozvoljeno raditi interpretacije tog tipa, ubrzo nakon Beketove smrti taj zakon je ukinut.

Izbjegavao je intervjue i javne nastupe, međutim ipak uprkos njegovoj osobnosti, sačuvan je određeni broj pisama i citata po kojima se zna da je u pitanju Beket. Meni omiljen je ,”Da li mislimo ′ljubav′, kada kažemo ′ljubav′?“