Koprodukcija: FDU Cetinje/Gradsko pozorište Podgorica/Teatar mladih

Porodične priče

Magistarski projekat studenata posdiplomskih studija

FDU Cetinje (odsjek: Gluma, mentor: prof. Boro Stjepanović):

Branko Ilić, Katarina Krek, Branka Femić

Igraju: Branka Femić, Goran Slavić, Branko Ilić, Katarina Krek

„Hoću da mogu da kažem… (Kaća) Ovo je predstava o pojedincu koji bi trebao biti važniji od porodice, o porodici koja bi trebala biti važnija od društva i društvu koje ne bi trebalo biti važnije od svega. Ukoliko ne prepoznate sebe, svoju porodicu i svoje društvo, pa pomislite da ste prevareni, onda je ova predstava samo o meni. Ali i o tebi…I o tebi…I o tebi tamo (Branko) Život našeg društva je rezultat vaspitanja u našoj porodici. Znamo li kakve su nam porodice? (Branka) Hoću da ne želim da odem…(Kaća) a zatrajaaaak.(Goran)

Mentor: Boro Stjepanović, Tekst: Biljana Srbljanović, Muzika: Edin Osmić – Edo Maajka, Scenografija: Ivanka Vana Prelević, Dizajn svjetla: Rade Stamenković, Dizajn tona: Jovo Kljajić, Dizajn i grafička obrada: Igor Mitrić, Fotografija: Goran Šaban

 * * *

Od kada postoji FDU Cetinje – traje njegova saradnja sa Gradskim pozorištem Podgorica; saradnja je postala sastavni i prirodni put ove dvije institucije, međusobni referentni sistem kome svjedoče brojne diplomske uloge studenata glume, potom i njihova prva profesionalna dokazivanja, kasnija karijera mnogih od njih, a evo i sada – prvi magistarski projekat studenata glume! Bez sumnje – kada se okrenemo iza sebe, uočićemo ne samo svrsishodnu komunikaciju unutar estetske realnosti navedenih institucija već i uočljivo podizanje dotadašnjih esnafskih standarda, kroz ovu sradnju; „Čarobnjak iz Oz-a“, „Gorke suze Petre Fon Kant“, „Gospođica Julija“, „San ljetnje noći“, preko „Novele od ljubavi“ „Tri musketara“, „Kralja Vukašina“, „Zauvijek tvoj“, pa do „Pipi Dugečarape“ ili „Petra Pana“ i „Toma Sojera“ – svjedoče o nizu predstava koje su se u različitim produkcionim i nastavnim/ispitnim formama našle kao uspješna i komplementarna spona Gradskog pozorišta i studenata glume FDU Cetinje. Bez sumnje, takođe – „Porodične priče“ već sada su dio tog neraskidivog lanca, i u određenom smislu – kao prva magistarska predstava studenata glume – neminovna buduća teatrološka činjenica, koja mnogo govori, kao svojevrsna glazura ove saradnje.

„Porodične priče“ Biljane Srbljanović – u tematskom smislu zasnovane su na intenciji susreta mašte i objektivne realnosti (u kojoj su problemi, ožiljci i rane – ono što je uvijek objektivno i što mašta nastoji da nadiđe); zapravo – to je ono što bi mogli nazvati i definicijom glume: sukob između objektivnih okolnosti i onoga kako umjetnik/glumac tumači te okolnosti (na subjetivan način i uz pomoć cjelokupnog pozorišnog aparata). Generalno – „Porodične priče“ kao pravi dramski tekst za krunu navedenog procesa, zapravo su dramaturška skica uznemirujuće spoznaje društvenog i porodičnog posrtanja, vješto spakovane u formu dječije igre (kako djeca vide svijet odraslih) psihološki prihvatljivu i iskustvom potvrdjenu, danas na Balkanu, pomoću koje se otkrivaju crte ljudskih karaktera, njihova nestalnost i zavisnost od onoga što život neminovno donosi sa sobom: od osujećenja, neprestanog prilagodjavanja surovim činjenicama stvarnosti, do kalkulisanja i nedostatka komunikativnosti koje prijete da ugroze svaku emocionalnu vezu, pa i one sa kojma se, sa evidentnim uspjehom, igraju i naši glumci u ovom komadu. U tom smislu – još jedna potvrda visokih ciljeva kojima teže institucije koje su se sjedinile u ovom projektu.