– Izvor: PR Centar –

Izvođenje cjelovečernjeg baleta u jednom činu „Tre sorelle“, zasnovanog na motivima tradicionalne priče iz Boke Kotorske – legendi o tri sestre na Velikoj sceni Muzičkog centra Crne Gore (MCCG), pokazalo je da je Crnoj Gori potreban nacionalni balet i da postoje resursi da se uspostavi institucija za ovu vrstu umjetnosti. To je saopšteno nakon premijernog izvođenja ovog modernog baleta, u kojem je 11 balerina Baletskog studija MCCG kroz pokret, ples i muziku prikazalo zajedništvo, ali i rivalstvo, žensku pobunu protiv konvencija, tradicije, dogme i patrijarhalne postavke svijeta koja je pogotovo zastupljena u malim sredinama.

Koreograf baleta je Aleksandar Saša Ilić, direktor Kulturnog centra Beograda i koreograf Instituta za umjetničku igru, reditelj je Aleksandar Nikolić, direktor Pozorišta „Duško Radović“ iz Beograda i profesor na Institutu za umjetničku igru, asistentkinja koreografa je istaknuta slovenačka balerina Mojca Majcen. Za scenografiju je bila zadužena Dunja Kostić, a kostimografiju Senka Ranosavljević iz Novog Sada, scenograf Nacionalnog teatra iz Novog Sada. Autor muzičkih aranžmana za balet je Georg Draušnik. Uloge “Tre sorelle” odigrale su Manja Pavićević, Ksenija Sinđić i Anja Lučić.

Poslovna direktorica MCCG, Isidora Damjanović, rekla je da je jako srećna nakon premijernog izvođenja modernog baleta „Tre sorelle“, navodeći da joj je puno srce.

„Jako puno smo uložili i resursa i vremena i nade. Od početka sam vjerovala da će ovo da uspije. Ovo nije bilo pripremanje za predstavu samo juče i prekjuče, ovo je od početka godine temeljan rad. Mislim da je ovo pravi način da našem školovanom kadru damo mogućnost da se kroz produkciju profesionalno ostvari i da postane veoma bitan segment u crnogorskoj kulturi“, navela je Damjanović.

Prema njenim riječima, izvođenjem baleta na sceni MCCG, uvidjeli su kapcitete samog prostora, pojašnjavajući da to može biti zadatak da se u narednom periodu drugačije konceptualno osmišljavaju instrumentalni koncerti.

„Kad su u pitanju planovi za naredni period koji se odnose na ovu predstavu, biće reprizna izvođenja, kao i izvođenja na festivalima. Minimalistička je scenografija, koja nije komplikovana da se bilo gdje drugo montira“, rekla je Damjanović.

Koreograf Aleksandar Ilić, rekao je da su namjerno krenuli u priču plesnog teatra i da pokažu to da djeca mogu da iznesu to na ozbiljan način.

„Ovo je vrlo zahtjevna predstava u svakom smislu. Od režijske koncepcije, do koreografskog jezika. Mislim da su djevojke to savladale. Vrlo je važna poruka samog izvođenja ove premijere, da je Crnoj Gori potreban nacionalni balet i da imate sve resurse da se uspostavi napokon institucija za ovu vrstu umjetnosti“, naveo je Ilić.

Smatra da ova predstava kroz dalji rad, dobre i promišljene ideje, može da raste i da ide dalje.

„Baletski studio ne može da bude hobi, može da bude samo posao, a nadam se da svako ko nas angažovao kao profesionalce da je shvatio da se od ovoga očekuje neka budućnost“, rekao je Ilić.

Pojasnio je da je ideja bila da u predstavi učestvuje 11 djevojaka, navodeći da nisu željeli da uključuju gostujuće igrače ili glumce, nego da iskoriste resurse koji su im ponuđeni.

„Na taj način smo tragali za pričom koja bi najbolje odgovorila tim djevojkama. Ovo je mogla da bude i muška priča, ali mislim da je dobro za postavljanje u koreografski jezik i da publika može da tu emociju doživi. Mislim da smo uspjeli da iskoristimo ponuđene resurse u okviru ove kuće. Vrlo sam zadovoljan“, rekao je Ilić.

Reditelj Aleksandar Nikolić kazao je da mu je rad sa baletom i operom, koji su njegovo uže polje rada, omiljena diciplina, navodeći da je tome posvetio poslednjih 20 godina.

„Poslednjih godina se profilišem sve više u radu sa baletskim igračima. Nije često da postoji reditelj kao pedagog ili reditelj predstave. Pogotovo na našim prostorima rijetko se reditelji u to upuštaju. Često su vezani za dramu, za balet rijetko, ali to je neophodno. Ova predstava od starta uključuje ozbiljnu dramaturgiju i rediteljski rad, pored koreografije“, naveo je Nikolić.

Prema njegovim riječima, svaka priča mora da ima, koliko god apstraktna bila, jasnu poruku, misiju, značenje, određenu formu.

„Mi nismo samo reditelj i koreograf, mi smo profesori. Trudimo se da uzgajamo što više mladih generacija igrača koji će razmišljati tako. Drago nam je što smo imali priliku sa djecom koja su odavde, da posijemo jedno malo sjeme i iz njega da nikne drvo, a iz svakog drveta da dalje niknu plodovi koja će na kraju dati jednu veliku umjetničku šumu“, kazao je Nikolić.

Pojasnio je da kad kreće da radi na priči kao što je legenda o Tre sorelle da najprije kreće istraživački rad, naglašavajući da je važno ispričati svoju priču.

„Nije važno preslikati legendu, nju svi znaju. Razne verzije legendi svi znaju. Mi bismo, najradije, našu predstavu opisali kao san, za nekoga košmar, za nekog sladak san nakon čitanja legende “Tre sorelle”. Kada smo razmišljali kako ispričati priču o “Tre sorelle” shvatili smo da ju njoj ima puno tišine i da je jezik pokreta ono što je idealno. Možda je naš pogled sa strane, kao nekog ko dolazi sa kontinenta, drugačiji i vidimo detalji koji su nekome svakodnevni onima koji su tu na izvoru“, rekao je Nikolić.

U priči im je, kako je dodao, bilo zanimljivo što je muškarac odsutan.

„Nismo željeli da ga nasilno ubacimo u priču, iako postoje različite interpretacije ove priče. Međutm, činilo nam se da je nasilno uveden u priču. Nismo se opredijeli za taj put. Željeli smo da taj muškarac ostane prikazan kroz simbol velikog broda na sceni, preko kojeg je spušteno veliko stakleno zvono, koje na kraju postaje muzejski eksponat, jer je svaka od ovih legendi nekad bila živa priča“, naveo je Nikolić.

Kazao je da je “Tre sorelle” priča o ženama.

„Tri sestre imaju jake, jasno izražene karaktere. U folkloru, iz područja iz kojeg ja dolazi, česta je priča o sestri i bratu, ali malo ima priča o sestrama. Zato nas je ova priča o tri sestre iz Prčnja fascinirala. Muškarac je tu prisutan samo kao brod, i kao što svaka od njih upišu fantaziju o njemu, tako smo namjerno ostavili publici i ostalim učesnicama da upišu svoje snove. Predstava je namjerno jednim dijelom ostavljena otvorena“, rekao je Nikolić.

Balerina Baletskog studija MCCG, Ksenija Sinđić, kojoj je dodijeljena uloga jedne od tri sestre, kazala je da su utisci nakon premijere pomiješani.

„Osjećam uzbuđenje, ali i tugu jer se sve završilo. Probe su bile jako naporne, ali poslije ovakve reakcije publike, osjećam se ispunjeno i jako mi je drago što smo ovo uspjeli da iznesemo“, rekla je Sinđić.

Govoreći o svojoj ulozi u predstavi, kazala je da joj je pripala uloga Roze, „koja je je slatkasta, ali đavolak, ona je ta koja rastura kuću“.

„Možda mi je Rozin karakter, pored koreografije i kostima, bilo najteže da iznesem“, dodala je Sinđić.

Kazala je da je osnivanje Baletskog studija u okviru MCCG odlična motivacija da se vrati u Crnu Goru.

„Jako volim svoj grad i željela sam da se to razvije u mom gradu, ali sam planirala da idem dalje. Osnivanje baletskog studija u okviru MCCG je veliki korak i za mene i za ostale koleginice“, kazala je Sinđić

Profesor Vladimir Tomašević, koji je dekan Instituta za umetničku igru u Beogradu, rekao je da će ovo biti interesantan trenutak, u kojem će Podgorica sebe staviti na regionalnu mapu.

„Vidjevši MCCG u Podgorici, biću siguran kada kažem da će ovo postati regionalni centar od Dubrovnika do Drača, što se tiče savremenog scenskog izražaja po pitanju baleta. Iskreno se nadam da će nova publika dobiti svojih pet minuta da vidi ovu predstavu u reprizi ili nekom drugom izvođenju“, naveo je Tomašević.

Ocijenio je da Ilić umije da komunicira sa publikom, da prati narativ i približi ga publici.

„U redu ispred mene svi su bili u suzama. I to je ono što je suština. Umjetnik treba da komunicira sa svojim okruženjem. U ovom obliku umjetničkog izražavanja, bitno je da dotakne publiku“, kazao je Tomašević.